Sve se mijenja, pa tako i ja… Pocevsi od zivota, okruzenja, ljudi kojima si okruzen, raspolozenja, osjecanja. Sve se to promijeni kad-tad. Tako se promijenilo i kod mene. Nekad sam bila tuzna, nepovjerljiva, a sad sasvim druga osoba. Vise pouzdana u sebe, osoba koju vise "ne gaze" vec ona "gazi" one sto joj ne odgovoraju. Promijenilo…
I ovaj dan poceo je kao i svaki drugi… No, iznenadna vijest promijenila je moje raspolozenje i izazvala tugu u meni. U skoli sam saznala da je poginuo pjevac Tose Proeski. Moj idol, moj omiljeni pjevac, mnogo moga nestalo je zajedno sa njim. Svojim pjesmama uspijevao je omeksati cak i najhladnija i najtvrdja srca. Svojim…
I opet je kisa saprala sve… tvoje poljupce, tvoje prljave dodire… saprala je sve sto je od tebe ostalo. Ne zelim te vise u mojoj blizini jer mi polako oduzimas zivot… svojim glasom tjeras me da ne cujem, svojim izgledom tjeras me da ne gledam, svojim osmijehom tjeras me da ne pricam… Sta si mi…
Od onoga dana, njegov zivot se potpuno preokrenuo naopacke. Zivot mu se raspadao… Izgubio je posao, prodao je kucu da bi imao para da prehrani porodicu, no ubrzo nakon toga zena je zatrazila razvod. Navodno, vise nije mogla da podnese takav nepredvidiv nacin zivota… Njemu je bilo veoma tesko, imao je problema sa srcem. Najvise…
I bas kad pomislim, da mi je sve krenulo na bolje desi se neki ispad… Bas kad se poslije 2 godine zaljubim, ali bas do pravo, nesto se desi sto mi sva ocekivanja vrati na pocetak. Toliko sam bila sretna, nasmijana, prezadovoljna ali od one subote… sve je palo u vodu, sve je dotaklo dno…..
Posveticu ti post… jer to je najmanje sto mogu da uradim.. Ti ne zasluzujes takav zivot.. Sve je postalo naopako, ne brini se i to mora jednom prochi. Ali zasto? Zar odgovora nema na to pitanje.. Neki su stalno happy i sve im ide od ruke, a drugi ne mogu sastaviti kraj s krajem.. ZASTO??…
Da ni zbog koga ne vrijedi suze liti, da zbog drugih ne treba drugi biti, da samo tebe volim beskrajno mnogo, cio zivot je malo da bi tako moglo… I da kazu da je grijeh voljeti starije od sebe, opet bih samo voljela tebe. Te crne oci moje biti neche, jer za tebe i mene nema…
Samo da te pitam dal’ je ljubav vrijedna… Samo da te pitam dal’ je ona jedna… Samo da te pitam dal’ se ponosis sto mi srce krades… Samo da te pitam dal’ ces opet da me lazes… Samo da te pitam dal’ za ljubav moram da molim… Samo da te pitam dal’ da kazem da…
Sad je sjedila pored prozora u sjeni svoje tuge i gledala je u daljinu. Svako ko je prosao starom, napustenom ulicom mogao je primijetiti da da je pogled bio prazan. Kao da je trazila nekog, a taj neko nije bio tu. Sve joj se pomutilo u glavi, njene misli , osjecanja… Trazila je mrvu ljubavi…
Bili smo djeca, bili smo jedno drugom naj. Al’ sve se promjenilo, sve je nestalo kao san. Kad si iz mog zivota, lagano nestao to nije bila cijena, nikakva svota. To je bila pouka zivota. Noci one kad umro si ti, prolivene su suze moje. Sad samo vracam stari dug, jer u meni umro je…