Sve se mijenja, pa tako i ja... Pocevsi od zivota, okruzenja, ljudi kojima si okruzen, raspolozenja, osjecanja. Sve se to promijeni kad-tad. Tako se promijenilo i kod mene. Nekad sam bila tuzna, nepovjerljiva, a sad sasvim druga osoba. Vise pouzdana u sebe, osoba koju vise "ne gaze" vec ona "gazi" one sto joj ne odgovoraju. Promijenilo se i ono sto je nekad trcala za osobom za koju je osjecala manje nego sto je mislila. Sad je ovo SVE jedna potpuno druga prica. Sad je ~tinchek~ very happy :) Nista je vise ne zanima i ne dotice... Ali nesto sto joj nedostaje jeste njena inspiracija za pricice i pjesmice :) Mada nije sve tako crno, ona ima par sastava iz "onog " nekadasnjeg perioda :) I namjerava to da podijeli sa vama, ali ne odmah.. Zato ce vam ona samo napisati jedan dio pjesmice koju je sastavila :) Iiiii nada se da ce vam se svidjeti. Nedostaju joj raja sa blogger.ba a vise i ne zna ko je ko od onih sto ih je dodala u prijatelje :) Samo jos uvijek navrati kod mayabosanka, ven0ma, i jos nekih, ali im ne ostavlja komentare :$ Eto, sad bih ovaj post privela kraju uz taj mali djelic moje pjesmice i uz veliki pozdrav za sve one koji ovo procitaju, a i prokomentarisu!!! Poljubaccc*** :):)


I nocas sam se u krevetu svila,
i ovog puta nisam sretna bila.
Fali mi da mi kazes mila,
a da te sebi vratim... Ne mogu nisam dobra vila.
Samo znaj da ti posljednju poruku pise, 
andjeo slomljenih krila.

I ovaj dan poceo je kao i svaki drugi... No, iznenadna vijest promijenila je moje raspolozenje i izazvala tugu u meni. U skoli sam saznala da je poginuo pjevac Tose Proeski. Moj idol, moj omiljeni pjevac, mnogo moga nestalo je zajedno sa njim. Svojim pjesmama uspijevao je omeksati cak i najhladnija i najtvrdja srca. Svojim pjesmama je je bio dio mene. Kao da je svaki put pogadjao moje slabe tacke i vrline. Volim osmijeh tvoj, ne samo da je pjesma, vec po meni govori kako je njegov osmijeh bio nesto neprocijenjivo. Bio je osoba koja se ne radja dva puta. Glas, stas a i dobrota cinili su ovog VELIKOG COVJEKA JOS VECIM. Njegove pjesme su mene ispunjavale do kraja, a i sam on, njegova pojava je cinila moj dan ljepsim. Bio je u dusi dobar.. Dosta toga je podario svojim fanovima i publici... Ali mozda je zbog toga Bog morao uzeti nesto sebi. Uzeo je najljepseg andjela koji je hodao licem Zemlje. Najbolje je zaradio postovanje velike mase. Mozda je sada nas dragi Tose daleko od nasih ociju, ali je sigurno bio i zauvijek ostao u nasim srcima.

I opet je kisa saprala sve... tvoje poljupce, tvoje prljave dodire... saprala je sve sto je od tebe ostalo. Ne zelim te vise u mojoj blizini jer mi polako oduzimas zivot... svojim glasom tjeras me da ne cujem, svojim izgledom tjeras me da ne gledam, svojim osmijehom tjeras me da ne pricam... Sta si mi ostavio??? Ja nista ne mogu, kao da sam okovima prikovana za tebe... NISAM!! Ne zelim biti... Odlazi! Sa svakom kisom sve si dalje i dalje... odgovara mi jer se osjecam sve vise slobodno.. Da te nema, opet bih bila ja... Treba mi da osjetim da zivim. A da sam neko mozda bi me i shvatio, ovako nista... JA ni ne shvatam sta gubim s tobom... NE zanimas me! Sad je tvoju prazninu popunio neko drugi. Dopusti mu da zauzme tvoje mjesto, jer to mjesto je sad napusteno... Pusti  sunce da mi donese radost... I da ne zelim vise biti tvoja marioneta... Jednostavno NE ZELIM te KRAJ SEBE!!! I opet ce kise odnijeti tvoj trag negdje daleko, gdje ces ti biti SAM a ja PONOVO sretna!

P.S. Nikad vise o tebi pisati necu, jer od ovog trenutka zelim i tebi i sebi srecu. Ovog trenutka dosao je kraj, sad je stvarno vrijeme da ti kazem GOODBYE!

Hwalla wam swima na komentarima i posjetama... Vasha ^~^ tinchek ^~^... Ljubim**

Od onoga dana, njegov zivot se potpuno preokrenuo naopacke. Zivot mu se raspadao... Izgubio je posao, prodao je kucu da bi imao para da prehrani porodicu, no ubrzo nakon toga zena je zatrazila razvod. Navodno, vise nije mogla da podnese takav nepredvidiv nacin zivota... Njemu je bilo veoma tesko, imao je problema sa srcem. Najvise mu je tesko bilo kad bi pomoslio na svoju djecu.. i to sto ih vise nece biti kad se on i njegova zena razvedu... jedino su ona bila svjetlo u tami njegovog zivota... Morao je da zavrsi s tim, da napokon shvati da zivot nije bajka. Znao je da mora ovih zadnjih 10 dana da provede sa djecom, jer ko zna kad ce ih opet vidjeti. Brzo su prolazile minute, sati a zadnji dan je nekako najbrze dosao... Pozdravio se sa djecom, zagrlio ih čvrsto i da niko ne primijeti suzu iz njegovog oka presao je rukom preko lica. Tog dana je i odlucio da zauvijek ode iz ovog grada, da pocne novi zivot... da zapocne svoj zivot... No, bilo mu je zao da ode jer u tom gradu je stvorio najljepse uspomene... morao je dalje... Brzo je i odselio u susjedni grad. Nije bio sretan, niti zadovoljan ali je tu ostao zivjeti jos pet godina... Stvari su pocele ici na bolje, nasao je posao, imao je kucu.. I ovaj put njega je zivot naprosto zeznuo... Jednog dana kad se vracao kuci, osjecao je pritisak u grudima... Bol je bila nemoguca, svakim udahom se osjecao sve gore. U sljedecem trenutku nije nista vise vidjeo.... sve mu je bilo crno i dalje se ne sjeca sta se desilo. Sljedeceg dana probudio se u bolnici prikljucen na aparate.. Nista mu nije bilo jasno, sve dok nije doktor usao u sobu. Tada je saznao da ima tesku bolest srca i da mu zivot gori kao plamen svijece, da nikad ne zna na cemu je i da li mu je taj dan posljednji... Nije vise zeljeo zivjeti... Sve sto nikad nije uradio, a bila mu je zelja, zeljeo je to uraditi sada, sada kad je kasno za sve... Sada mu je jedina zelja bila da ode do svog rodnog grada. Molio je doktore da ga puste jedan dan, da i to vidi po posljednji put.. Pustili su ga. Otisao je odmah nakon sto je dobio dopustenje. Kada je dosao u grad shvatio je da se sve promijenilo.. Stvari su nekako bile drugacije. Ni sam nije znao kako ali jednostavno je tako osjecao. Otisao je i do njenog groba. Polozio je bijele ruze i opet poljubio njenu sliku uklesanu u kamen... Nakon toga otisao je do nekadasnjeg njihovog omiljenog mjesta... Sjeo je na klupu i pogledao u nebo... Kao da je trazio odobrenje za ono sto je naumio uraditi!! I on je, kao i ona, uzeo jedan komadic stakla i povukao ga preko ruke... opet je bio unisten jedan zivot... Zivot koji je odnio i ono malo radosti u tom gradu... Gradu koji je postao jedna sjena, jedna zaboravljena uspomena... No, NJIH DVOJE su sada bili andjeli sa neba koji su nastavili tamo gdje su stali... andjeli koji su na kraju zivota nasli novi pocetak...

                                             THE END

Ljubi vas vasa ^~^ tinchek ^~^...

I bas kad pomislim, da mi je sve krenulo na bolje desi se neki ispad... Bas kad se poslije 2 godine zaljubim, ali bas do pravo, nesto se desi sto mi sva ocekivanja vrati na pocetak. Toliko sam bila sretna, nasmijana, prezadovoljna ali od one subote... sve je palo u vodu, sve je dotaklo dno.. Moja ocekivanja su se srusila kao kula od karata, moji snovi da cemo biti zajedno su se izgubila u beskrajnosti... Sad ni sama ne znam sta da radim. Kako da se ponasam? Kako da ti vratim, da osjetis sta je kad patis za nekim pa da shvatis kako je biti tuzan, jer te neko ne voli? Mozda ce me proci... mozda nece... imam osjecaj da nece biti tako lako zaboraviti na tebe, jer si bas moje srce zakljucao i neces da mi das kljuc. Do prije neki dan sam pisala da ako je grijeh sto te volim da mi se nikad ne oprosti... a danas pisem da opet pravim istu gresku po ko zna koji put i da je ljubav ta ista greska. Nije da mislim da je ista greska, nego znam jer sam prebrzo povjerovala da ce i ovog puta biti drugacije. Sad se umjesto smijeska na mom licu, ocrtava tuga. Ocrtava se osmijeh tuge... Vjeruj mi nije lako, ali probacu preci preko toga kao da te nikad nije bilo... Kad te vidim, ponasat cu se kao da ne postojis... Ako ikad budem morala pricati s tobom reci cu da ne govoris nista i da me ostavis na miru, jer samo tako cu izbrisati sjecanje na tebe... Jer samo tako cu te preboljeti i shvatiti da niko nije vrijedan moje paznje... Ali mozda jednom i shvatim da na kraju ove price postoji neki novi pocetak... Gdje ces ti, mozda, shvatiti da ce opet prica imati kraj... samo mozda drugaciji...

Ljubi vas sve vasa ^~^ tinchek ^~^ :***

Posveticu ti post... jer to je najmanje sto mogu da uradim.. Ti ne zasluzujes takav zivot.. Sve je postalo naopako, ne brini se i to mora jednom prochi. Ali zasto? Zar odgovora nema na to pitanje.. Neki su stalno happy i sve im ide od ruke, a drugi ne mogu sastaviti kraj s krajem.. ZASTO?? Sta skrivis, kakav grijeh uradis, da zasluzis takav bolan zivot. Probas da ispravis sve sto smatras da si pogresno uradio, ali kao da tim jos vise pogorsavas... Ne znas kuda udaras, umjesto da ti pomognu svi ti to cine sve tezim i tezim... Da li je svijet poludio?! Kako nachi izlaz iz svega... Zatvoriti se u sobu i plakati.. tako tiho, nechujno... da te niko ne chuje, da te niko ne vidi. Postajes previse osjecajan.. Sve sto cujes, uradis sebi ili drugome boli... previse boli... Kao da ti srecha zatvara vrata. Onda lutas, trazis druga vrata, ali ona kao da ne postoje... Kao da se svijet okrenuo protiv tebe.. No, kad se nekome pozalis kazu ti da si se ti okrenuo protiv svijeta.. Zar niko ne razumije bol dushe? Svaki dan stavljamo lazni osmijeh na lice i mnogi misle kako si presretan u zivotu... Izgled nekad vara! A ti, dusho, nemoj da se brines... do jednog dijela smo slicni, no onda nam se putevi razilaze... Tebi je 100 puta teze.. Ne znam sta da ti kazem osim da se chuvas... Chuvaj suze, snagu... od ruznih stvari postoje jos ruznije... Puno te raje voli..

BY:Tinchek

4: Yacy

Da ni zbog koga ne vrijedi suze liti,

da zbog drugih ne treba drugi biti,

da samo tebe volim beskrajno mnogo,

cio zivot je malo da bi tako moglo...

I da kazu da je grijeh voljeti starije od sebe,

opet bih samo voljela tebe.

Te crne oci moje biti neche,

jer za tebe i mene nema vishe sreche...

Kad shvatis sta je ljubav prava,

tad mi se javi, jer mozda nade ima

da dokazemo da smo zajedno usprkos svima...

Samo da te pitam dal' je ljubav vrijedna...

Samo da te pitam dal' je ona jedna...

Samo da te pitam dal' se ponosis sto mi srce krades...

Samo da te pitam dal' ces opet da me lazes...

Samo da te pitam dal' za ljubav moram da molim...

Samo  da te pitam dal' da kazem da te volim...

Samo da te pitam dal' bi bio tu uvijek kraj mene...

Samo da te pitam dal' ce i nasa ljubav na kraju da uvene...

Samo da te pitam dal' ce kraj da boli...

Samo da te pitam dal' je to cijena za nesto sto se voli...

Sad je sjedila pored prozora u sjeni svoje tuge i gledala je u daljinu. Svako ko je prosao starom, napustenom ulicom mogao je primijetiti da da je pogled bio prazan. Kao da je trazila nekog, a taj neko nije bio tu. Sve joj se pomutilo u glavi, njene misli , osjecanja... Trazila je mrvu ljubavi kako bi odagnala tugu i postala djevojka koja samo zna za srecu. Polako se sjecala njegovog lika, mirisa odjece, poljubaca... Bilo je to prije nekih 5 godina, bas kad je sjedila pored prozora kao i sada. Ulicom je prosao neki momak koji je ocaravao svojim izgledom, hodom i ponasanjem. Svidio joj se na prvi pogled, a i ona njemu... bila je to ljubav na prvi pogled... Upoznali su se i poceli zabavljati. Ali njihova ljubav je pukla kao balon od sapunice... on je otisao iz grada i nikad joj se nije javio... Otad pa sve do danas, svaki dan je sjedila pored prozora trazeci njega, njegove poglede.... No, on se nikad nije pojavio, zato su ljudi poceli pricati da se svijet promijenio. Da je ljeto hladnije od zime, da je sreca tuznija od tuge, da je dan tamniji od noci... Da je ljubav bolnija od boli, a i zato su svi izbjegavali tu staru, napustenu ulicu. Tako je zavrsila ljubav odvojena od dvije duse. Sada je ona gledala i gledala ne bi li njega vidjela, ali uzaludno...No, jedne noci vidjela je siluetu u mraku. Pitala se ko bi mogao biti jer je rijetko neko prosao njenom ulicom. Vidjela je da je to visok muskarac, razvijen i zracio je necim sto je nju vuklo ka njemu. On joj je prisao pod prozor i tad se napokon poslije 5 godina zaljubila... Bilo je to vise od ljubavi...Postali su stranci u noci...stranci koji su se zavoljeli i kojima je sreca pokucala na vrata... 

Bili smo djeca,

bili smo jedno drugom naj.

Al' sve se promjenilo,

sve je nestalo kao san.

Kad si iz mog zivota,

lagano nestao to nije bila

cijena, nikakva svota.

To je bila pouka zivota.

Noci one kad umro si ti,

prolivene su suze moje.

Sad samo vracam stari dug,

jer u meni umro je drug.